U okviru druge faze projekta Pirouette, Kulturne radionice su realizovane u šest partnerskih zemalja—Bosni i Hercegovini, Irskoj, Njemačkoj, Srbiji, Kosovu i Crnoj Gori—uz učešće ukupno 120 učesnika. Svaka radionica trajala je jedan dan i okupila raznoliku grupu mladih i omladinskih radnika, uključujući učesnike prethodnih lokalnih treninga i nove učesnike, od kojih su neki imali umjetničko iskustvo.
Primarni cilj ovih radionica bio je istražiti i dokumentovati najprepoznatljivije i najrasprostranjenije umjetničke i kulturne tradicije u lokalnim zajednicama. Učesnici su učestvovali u strukturiranim diskusijama, grupnim mapiranjima, kreativnim aktivnostima i refleksivnim sesijama kako bi ispitali na koji način umjetnički izraz oblikuje identitet, osjećaj pripadnosti i društvenu koheziju. Također su istraživali potencijal umjetnosti da potakne dijalog, povezivanje i društvene promjene, naglašavajući načine na koje se lokalne tradicije razvijaju kroz reinterpretaciju koju predvode mladi.
Svaka radionica služila je kao temelj za Procjenu kulturne pozadine, predstavljajući prvi korak u sistematskom prikupljanju kulturnih praksi i umjetničkih izraza u svih šest zemalja. Učesnici sa umjetničkom ekspertizom prikupljali su kvalitativne podatke iz svojih zajednica, uključujući posmatranja, intervjue, participativne aktivnosti i kreativne radove. Ovaj proces osigurao je da Global Art Fusion radionica bude zasnovana na autentičnom, lokalno utemeljenom znanju, te da konačne umjetničke produkcije smisleno odražavaju iskustva i kreativnost mladih iz svake zemlje.
Detaljnije, radionice u svakoj zemlji bile su fokusirane na sljedeće:
Bosna i Hercegovina: Učesnici su istraživali muziku, teatar, film i tradicionalne zanate. Diskusije su naglašavale ulogu umjetnosti u oblikovanju identiteta i jačanju društvene kohezije, a učesnici su promišljali kako se tradicionalni oblici mogu reinterpretirati kako bi odgovorili na savremena društvena pitanja.
Irska: Radionice su mapirale lokalne tradicije, uključujući muziku, ples, teatar, zanate i storytelling. Učesnici su identificirali kako trajne prakse, tako i one koje su u riziku od nestajanja, ističući aspekte kulturnog života koje mladi najviše cijene.
Njemačka: Učesnici su se uključili u iskustvene aktivnosti učenja osmišljene da pomognu razumijevanju kako su savremene i participativne umjetnosti—poput performansa, vizuelnih i digitalnih praksi—integrisane u život zajednice. Fokus je bio na refleksiji, interkulturalnom dijalogu i društvenoj ulozi umjetničkog izraza.
Srbija: Radionice su bile integrisane u višednevnu umjetničku rezidenciju, gdje su učesnici kombinovali posjete zajednici, neformalne razgovore i refleksivne umjetničke intervencije. Proces je kulminirao participativnim performansima koji su integrisali lokalne tradicije, storytelling, ples i zajedničke rituale, demonstrirajući dinamičnu interakciju između tradicionalnih i savremenih kulturnih formi.
Kosovo: Radionice su bile fokusirane na mapiranje lokalnih umjetničkih formi i tradicija u tranziciji. Učesnici su koristili refleksivne vježbe, grupne diskusije i kreativne zadatke kako bi dokumentovali življene kulturne prakse i umjetničke preferencije svojih zajednica.
Crna Gora: Učesnici su istraživali tradicionalne zanate, posebno naslijeđe narodnih nošnji, analizirajući kako se ove prakse mogu reinterpretirati kroz savremenu umjetnost i dizajn. Poseban naglasak stavljen je na međugeneracijski prijenos znanja, kreativno eksperimentisanje i angažman zajednice.
U svih šest zemalja, radionice su kombinovale strukturirane diskusije, kreativne vježbe, istraživanje zajednice i participativne umjetničke intervencije. Učesnici su kulturne tradicije doživjeli kao žive, promjenjive prakse, a ne kao statične artefakte, stičući uvid u to kako zajednice održavaju, prilagođavaju i transformišu svoje umjetničko naslijeđe. Radionice su također promovisale međugeneracijski dijalog, učešće zajednice i vidljivost nedovoljno zastupljenih glasova, posebno glasova mladih žena.
Rezultati ovih radionica—kvalitativni podaci, zapažanja, kreativni materijali i refleksije—poslužili su kao osnova za Procjenu kulturne pozadine. Svaki učesnik sa umjetničkim iskustvom koristio je ove informacije za izradu detaljnog pregleda lokalnog umjetničkog i kulturnog okruženja. Ove procjene, prikupljene iz svih šest zemalja, pružile su sveobuhvatnu bazu dokaza za Global Art Fusion radionicu, osiguravajući da konačne umjetničke produkcije budu zasnovane na autentičnim kulturnim uvidima i stvarnim iskustvima lokalnih zajednica.
Povezujući lokalno kulturno bogatstvo sa transnacionalnom saradnjom, radionice su uspostavile snažnu osnovu za smisleno zajedničko umjetničko stvaranje. Pokazale su da kulturna raznolikost predstavlja resurs koji pruža mogućnosti za dijalog, razmjenu i međusobno nadopunjavanje. Participativni i refleksivni pristup osigurao je da konačni umjetnički rezultati projekta ne samo da predstavljaju lokalne tradicije, već i odražavaju pluralitet glasova, iskustava i kulturnih izraza, u skladu sa širim vrijednostima projekta—inkluzijom, participacijom i zajedničkim stvaranjem.
